Golub mira u četničkoj jazbini; Josipovićeva lakoća izjednačavanja!

Golub mira u četničkoj jazbini;

Josipovićeva lakoća izjednačavanja!

Gledam sinoć tv-dnevnik 'naše' dalekovidnice i slušam prvi, posprdno-ironični komentar urednika Zorana Šprajca rođenog kao Jovanović (?), parafr.:

Što će sad reći HDZ-ovi jastrebovi nakon što 'naš' bjeloglavi golub mira doleti u Banja Luku?

A danas je, ako se ne varam, Spomen-dan hrvatskog sabora (u narodu poznat kao 'Škrabalovo'!) iliti bivši Dan državnosti 'preškraban' po onom grbavom filmadžiji, „uglednom“ saborniku Ivi Škrabalu; Bože kakvo tužno sjećanje!

Ali danas je i još nešto što bi svaki pošteni Hrvat morao s dubokim štovanjem cijeniti: Dan hrvatskih branitelja… Svaki Hrvat osim 'hrvatskog' Predsjednika komu se izgleda ugasilo pamćenje na taj dan jednako kao što se ugasio i 'VJEČNI PLAMEN NA OLTARU DOMOVINE'!?

Naime, upravo tog po državu Hrvatsku - za njene istinske domoljube-dvostruko značajnog nadnevka, njen mirotvorni Poglavar odabrao je za, doduše, neslužbeni posjet srpskom entitetu, tvorevini začetoj na notornom zločinu genocida i etnocida, koju 'hrvatska', dakle državna dalekovidnica i njen urednik zvani Šprajc nazivaju Republikom….ali bez znakova navoda!?

Makar taj posjet i bio 'neslužbenim' on apsolutno ima i svoju političku težinu; to je potiho priznanje takozvane Republike Srpske samostojnom državom u ionako klimavoj BiH kripto-državi, u kojoj marginalizirani Hrvati nose tek farizejski titular konstitutivnog naroda – ali bez priznanja entiteta.

Drugim riječima hrvatski entitet se zauvijek 'utopio i nestao' u nekakvoj (bošnjačkoj) Federaciji, za razliku od srpskog entiteta koji se diči svojom državom, premda nepriznatom od UN-a, 'Republikom Srpskom'!

Nadahnut bratskim sastankom Mesićeve «Igmanske inicijative» a ruku pod ruku sa četnikoidnim Miloradom Dodikom (koji se i otvoreno hvali svojim četničkim rodoslovljem!) i 'europejkom' Vesnom Pusić, odat' će Josipović počast svim žrtvama rata u takozvanoj Republici Srpskoj kako bi još jednom, Josipović, nakon svog 'historijskog' govora u 'bošnjačkom' Parlamentu, izjednačio agresora sa žrtvom i ukazao na besmisao svih politika u BiH koje su podjednako dovele do stradanja naroda na tim 'prostorima', zar ne!

Evo njegove izjave:

'Ovo nije službeni posjet predsjednika Ive Josipovića Republici Srpskoj, niti on to može formalno biti. Ovo je put pomirenja i odavanje počasti nevinim žrtvama u Sijekovcu (od 8 do možda 20 žrtava srpske nacionalnosti!?), Briševu (60 žrtava hrvatske nacionalnosti) i Kozarcu kod Prijedora (oko pet tisuća žrtava, Muslimana, Hrvata i drugih nesrba)'.

Jeli se to pravdoljubivi Josipović nepošteno ruga nesrpskim žrtvama 'uspoređujući' brojku 8/20 s pet tisuća, ili 1:625/250; što je previše, previše je makar se i o jednom vrsnom pravniku radilo?

A evo što o genocidu/etnocidu u Prijedoru/Kozarcu piše jedan stranac, Patrick McCarthy, direktor sveučilišne biblioteke u St. Louisu:

«Tokom ranih jutarnjih sati 30. travnja 1992., srpska policija i vojne snage 'RS'-e preuzeli su fizičku kontrolu nad Prijedorom. Nakon nasilnog preuzimanja Prijedora, Krizni štab zaveo je oštre restrikcije na sve aspekte života nesrpskog stanovništva, posebno bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući kretanje i zapošljavanje. Prema optužnici, bosanske srpske vlasti u prijedorskoj općini nezakonito su odvojile, pritvorile i držale (u zatočenju) više od 7.000 bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih pripadnika nesrpske nacionalnosti iz prijedorskog područja u logorima Omarska, Trnopolje, Manjača i Keraterm između svibnja i kolovoza 1992. godine».

Kako je tim jadnicima bilo u navedenim konc-logorima to i Josipović dobro zna (-barem po slikama koje su obišla svijet-), u svakom slučaju gore nego na komunističkom Golom Otoku iz doba Dušana Dragosavca i Ante Josipovića.

Ali svi nisu bili te 'sreće', pet tisuća nesrba je u prijedorskoj općini bilo zvjerski likvidirano; a to je tek mali dio Karadžićeva & Mladićeva genocida na kojem se temelji Dodikova 'Republika Srpska'!

Umjesto što je za pratnju izabrao Vesnu Pusić, Josipović je mogao povesti sa sobom Jadranku Cigelj, Hrvaticu iz Prijedora, čuo bi barem od nje, ako nije njenu knjigu pročitao….'puno lipih stvari', primjerice iz njenih sjećanja na dane provedene u logoru Omarska:

«Bili smo zbunjeni. Oko nas samo šarena gomila s automatima. Nakon pretresa na zidu i prevrtanja džepova, nas tri žene otišle smo na jedan kraj, u 'apartman 102', a muškarci na drugi. Drugi dan vidjela sam one koji su zatočeni puno prije mene. Njihova lica bila su nedefinirana masa, smrdjeli su na krv i fekalije, na rukama i nogama bili su otvoreni prijelomi, ne, to nisu deveta vrata pakla, to je dno dna», mirnim glasom pričala je Jadranka Cigelj.

Već istu noć prvi je put silovana.

«Utroba mi se u nemoćnom otporu mišića kidala. U trenutku mi se činilo da gubim razum»-svjedoči Jadranka Cigelj, koja je stravu 57 dana zatočeništva opisala u knjizi 'Apartman 102'. Hrana je, kaže, bila nedefinirana splačina, jedna glavica kupusa, rasječena na četiri dijela i kuhana u velikom kotlu, trebala je nahraniti stotinjak ljudi. Njezin i posao ostalih logorašica bilo je dijeliti te splačine i prati 3000 tanjura na dan, čistiti prostor stražara, a bivše su čistačice Srpkinje naređivale što treba raditi.

«Noću slušate korake, krikove, osluškujete i po boji glasa, pokušavate raspoznati tko bi to mogao biti. Pitate se jeste li vi sljedeća. Silovanja su bila dio ukupne kazne. Imala sam krizu deseti dan, isplakala sam cijeli svoj život i razmišljala kako da se ubijem….itd.»

I na kraju, ne bi bilo nikakvo čudo da 'naš' mirotvorac posjeti sutra i novo-otvoreni, 'legalni' muzej 'antifašističkog borca' Draže Mihailovića u Beogradu, a sve u cilju mira u ovom balkanskom 'regionu'….u kojem su, po njemu, 'svi za sve' podjednako krivi!

PS.: Dirljivo je bilo čuti srbijanskog predsjednika Borisa Tadića kako 'Igmance' poziva navijati za Srbiju tijekom svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Africi, i to ne samo skrivečki nego javno i otvoreno jer, eto, njegova Srbija je jedini predstavnik 'Igmanije' na tom nogometanju; Slovenija se ne 'računa'!

Ma, bravo Boro, pa navijat' ćemo jednako žestoko kao što su Muslimani Istočnog Mostara navijali za Tursku kad je prije dvije godine u Beču Turska pobijedila Hrvatsku

ili kao što su srpski navijači('grobari' skupine naziva Alkatraz) lipnja 2005.g. u Sofiji na stadionu 'Levski' navijali za ….Bugarsku s prigodnom parolom punom bratske ljubavi: «ponovit ćemo Ovčaru!»

I za kraj evo jedan nedavni komentar Hrvoja Hitreca s Hrvatskog kulturnog vijeća iz kojeg se vidi hrvatska politika poznatija kao 'guske u magli':

«Službena hrvatska politika (vlast) sada utjelovljena u hadezeovsko - esdeesesovsko - seljačkoj koaliciji i anemičnom novom predsjedniku iz komunističke avlije, u svomu hrvatskomu dijelu pojma nema što se događa ili drži ljestve uništavanju žive hrvatske kulture.

Taj hrvatski dio koalicije počeo se ponašati prema Srbijancima i Srbima uopće (Prečanima, rekli bi naši stari) upravo onako kao što su se ponašali hrvatski političari u vrijeme jugoslavenskoga komunizma. U rukavicama, vrlo kršćanski spremni okrenuti i drugi obraz da bi dobili nov udarac, gotovo isto tako ponizno kao i prema zapadnim strancima, obzirno kao da beru visibabe u proljeće. S druge strane, tumačeći tu obzirnost kao slabost, srpski političari postaju – ono što su bili i u jugokomunističkim vremenima, te u ratu. Bezobzirni, nasilni. Prijete.

Na primjer, ovako:

Na košarkaškoj utakmici u Beogradu (Partizan protiv židovskog Maccabi-ja, 2.travnja ove godine???) fotografiraju se ispod napisa DOGODINE U KNINU (?),

Tadić i Dodik s podignutim rukama i vrlo raspoloženi, nedugo nakon što je Dodik najavio izdvajanje RS iz BiH (što uključuje okupirana hrvatska područja u Posavini), nedugo nakon što je Tadić – miješajući se u unutarnje stvari RH – osporio Hrvatskoj pravo da slavi svoj Dan pobjede i domovinske zahvalnosti,

nedugo nakon što su srbijanski političari (Tadić, opet i posebno) poručili Hrvatskoj i Haagu da za Gotovinu nema slobode,

a Prečani i sponzori natjerali hrvatsku Vladu i Ministarstvo kulture da dade novac za spomenik četnicima u Srbu.

Tim istim četnicima koje 'hrvatska' klatež u hrvatskim novinama rehabilitira sućutnim i srdačnim riječima, i one iz četrdesetih i one iz devedesetih. Da ne spominjem protutužbu Srbije protiv Hrvatske koja želi anulirati hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid počinjen nad Hrvatima. (Hrvatska tužba ne smije biti povučena, i sva je sreća da o tomu ne može odlučivati ameba s Pantovčaka, koja daje jasne signale da bi to učinila.)

Srbi šalju poruke sa svih strana: šalju ih iz Beograda, šalju iz Banjaluke i šalju iz Zagreba. Te su poruke duboko protuhrvatske, a one poslane iz Zagreba protualbanske, odnosno protukosovske. Kada ih se stavi na

zemljovid, vidljivo je da pokrivaju sve one prostore koje obuhvaća Velika Srbija i da se, znači, ništa nije promijenilo.

Na žalost, nije se promijenio ni planetarij hrvatskoga političkog idiotizma, koji nakon uspješnog ali kratkog izlječenja devedesetih opet pada u razorni recidiv.»

dk., omiš