Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja

Advance.hr/ Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja/28. Veljača 2012

Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja
advance.hr
vrijeme objave: Utorak - 28. Veljača 2012 | 16:19

Popularna novinarka i kolumnistica dnevnog izraelskog lista Haaretz, Merav Michaeli, još jednom kroz svoj izravan i iskren tekst podsjeća cijeli svijet kako izraelska vlada, njena unutarnja i vanjska politika, nisu - i nikad neće biti - predstavnik cijelog naroda države Izrael.

U svom najnovijem tekstu opisuje one sentimente i osjećaje koje danas dijele brojni stanovnici tzv. "zapadnih demokracija" - velika nominalna sloboda govora, okupljanja, prosvjedovanja i ostale aktivnosti koje su nam zajamčene aktualnim sistemom gotovo da nemaju nikakvog utjecaja kada je riječ o borbi protiv nepravde, pohlepe, a ponajviše protiv izrabljivačkih tendencija modernog kapitalističkog sustava.

Preko pola milijuna ljudi okupilo se na velikim anti-vladinim prosvjedima prošle godine u Tel Avivu.
 "Proces" apatije i osjećaja nemogućnosti očito je nužna stepenica ka pravim i temeljitim pobunama protiv svake nepravde i zla koje se nanosi stanovništvu.

Upravo taj osjećaj bespomoći danas je aktualan među brojnim stanovnicima Izraela, a kolumna novinarke Merav Michaeli opisuje ga savršeno.

Slijedi slobodan prijevod s engleskog jezika na hrvatski.


  "Za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja"

  Merav Michaeli je kolumnistica za list "Haaretz", profesorica na više fakulteta i jedna od utjecajnijih autora/novinarki u Izraelu



"Ove subote sam pročitala članak Davida Grossmana, koji je objavljen u vikend ediciji lista Haaretz, povodom izvješća o ozljeđenom Palestincu koji je na cesti iskrvario do smrti nakon što ga je tamo bacila policija usred noći.
Zašto nisam ništa napisala o tome - upitala sam samu sebe. Možda zato što su takve priče o zarobljenim Palestincima i tretmanu naše policije i vojske postale toliko učestale.

Kada sam čitala taj tekst potpuno podsvjesno sam ga jednostavno ignorirala, blokirala u glavi i pogledala na drugu stranu, jer tko više ima snage se nositi sa svim tim vjestima?

Vidite naslov "pušten da umre sa strane ceste" i znate da je to užasno i da apsolutno ništa ne možete napraviti po tom pitanju, osjećaj nemoći dovodi vas ravno do ludila, a vaša duša jednostavno prolazi kroz to, gura loše vijesti na stranu i nastavlja dalje.

Jer stvarno, koja je uopće svrha? Jučer sam sudjelovala na skupu u Ženevi pod nazivom "Gdje je nestao mir?" - ali mira ovdje nikada nije niti bilo.

Pa što ako cijeli jedan narod trpi pod našom okupacijom? Pa što ako javnost prosvjeduje, u sve većem broju, protiv te okupacije i za mirovno rješenje? Pa što ako su brojni ljudi, dobri i iskreni, pisali o tome već punih 40 godina i upozoravali na strateške, moralne i egzistencijalne opasnosti takve okupacije?

Benjamin Netanyahu danas spominje mirovni proces. Ali istina je kako nitko do sada, osim Yitzhak Rabina, nijedan premijer nije stvarno želio pregovore s Palestincima - sve se svelo na stav "uzmi ili ostavi".
Ako prođe - dobro, ako ne prođe - opet dobro. Taj osjećaj da je mirovni sporazum neka vrsta luksuza, toliko je dominantan da po prvi puta od 1967. nijedna politička stranka danas ne zagovara mir. Čak niti radnička stranka, koja bi trebala biti perjanica mirovne ideje, barem u teoriji.

Onda jedno jutro ustanete iz kreveta i otkrijete koliko je zapravo loša najava premijera Netanyahu-a da se uvedu promjene u zakone o građevinskom sektoru - nove promjene su loše koliko se i očekivalo da će biti.

Prema novom zakonu ljudi više uopće neće moći tražiti kompenzaciju za građevinske projekte koji im štete i otimaju zemlju (zemlja koja pripada Židovima, unutar Zelene Linije - da, da, linija se širi).

Za bogate građevinare ovo je odlična vijest, a nekretnine će biti još skuplje za ostalih 99%.

Ovo se događa samo 6 mjeseci nakon što je gotovo cijela zemlja, ili se barem tako činilo, izašla na ulice kako bi prosvjedovala upravo protiv ovih zakona. Ako čitate detaljno novi zakon o građevini, vidjet ćete kako nam premijer doslovno poručuje "sjašite mi s vrata".
A ako vas i dalje zabrinjava izraelsko-palestinski konflikt, odgovor premijera je: "ostavite me na miru".

Svaki puta kada čitamo ili saznamo za nedemokratske režime, s frustracijom i manjkom shvaćanja se pitamo: kako je narod dopustio da dođe do toga? Zašto nisu ustali i borili se? Kako to da nisu pisali, prosvjedovali, oglasili sve alarme?
I onda evo nas, koji navodno živimo u demokraciji, ustajemo protiv svega toga, pišemo, prosvjedujemo - vlada me neće baciti u zatvor, a tajni agenti mi ne prijete smrću, ali učinka nema nikakvog.
Nacionalistički-kapitalistički sistem u Izraelu ima mnogo sofisticiranije načine da nas ušutka.
Pretvara nas, 99% populacije ove zemlje, u nevidljiva i nevažna stvorenja.
Uštipnemo se toliko snažno da nas boli, budni smo, postojimo, prosvjedovali smo cijelo ljeto i ništa se nije promijenilo.

Mi smo srebrni pladanj na kojem se gradi slijedeća židovska država, država u kojoj židovska moralnost nema nikakvog problema s time da okupira i kontrolira jedan drugi narod.
Postajemo država za koju će drugi reći: zašto narod to nije zaustavio? Kako su mogli dozvoliti da se to desi?"
.
direktan link na original: http://www.haaretz.com/print-edition/opinion/for-israel-s-government-we-are-insignificant-beings-1.415271

prijevod plus predgovor za advance.hr: Marko K.

Vezani tekstovi (Merav Michaeli): Aktualna izraelska politika i Holokaust kao pokriće - analiza i transkript kolumne lista Haaretz