Revolucija kontra obitelji i morala

Dragovoljac.com/Josip Jović: Revolucija kontra obitelji i morala / 20 Prosinac 2012

Revolucija kontra obitelji i morala

Autor Josip Jović

U raspravama o spolnom odgoju, koji se uvodi u naše škole i zbog kojega će nastavnici pola godine polaziti niz ’stručnih usavršavanja’, pozicije su duboko ukopane, razmjenjuje se baražna vatra s obiju strana sukobljenih fronti, a da je malo tko zapravo pročitao što sve piše u tom glasovitom Kurikulumu, koji donosi nastavni sadržaj i nešto što se nespretno zove ‘ishod učenja’ (niti riječ ishod spada u hrvatski standardni jezik niti ova sintagma izražava ono što se želi kazati), a što znači ciljeve koji bi se trebali tijekom odgoja postići. Nastavnici će se naći na grdnim mukama kad već učenicima četvrtog razreda budu morali objasniti razliku između spola i roda, odnosno između ‘bioloških karakteristika’ i ‘društvenih normi i očekivanja’, ‘spolne i rodne uloge’ ili pak ‘spolne i rodne stereotipe i predrasude’. U petom će razredu trebati objašnjavati masturbaciju i prepoznavanje mjesečnice i polucije. Učenici će šestog razreda pokazati zacijelo velik interes kad se bude raspravljalo o načinu na koji pornografija prikazuje seksualnost, a odgojitelji će morati uložite sve svoje psihološko znanja trudeći se ‘objasniti razlike između prijateljstva, zaljubljenosti, ljubavi, bliskosti i seksualne privlačnosti’. U sedmom razredu naglasak je stavljen na ‘važnost prihvaćanja različitosti’ i na ‘prepoznavanje sličnosti i razlika kad je riječ o seksualnosti’. Kako pak razlikovati spolno od nespolnog razmnožavanja ljudi, pitanje je na koji će odgovor tražiti nevoljni učitelji pred raširenim očima četrnaestogodišnjaka u osmom razredu, a osim toga, valjat će im obrazložiti ulogu kontracepcije u seksualnoj revoluciji, uz, navodno, praktične vježbe. U prvom će se srednje utvrđivati prijeđeno gradivo, a u drugom dolazi novo teško poglavlje ‘prepoznavanja situacija u kojima postoji rizik viktimizacije’ te ‘prepoznavanje veze viktimizacije i nedostatka samopoštovanja’. I u trećoj, posljednjoj godini spolnog odgoja i obrazovanja uspoređivat će se ‘medicinska, religijska i feministička stajališta o prekidu trudnoće’, tumačiti ‘suvremene promjene vezane uz brak’ i ‘različite tipove obitelji’, pri čemu se, naravno misli na homoseksualne brakove i na prevladavanje zastarjelog pojma obitelji koju čini otac, majka i djeca. Treba još usvojiti pojmove transrodnosti i transseksualnosti i priči će biti kraj. Prvi je dojam kako su spomenuti sadržaji i ‘ishodi učenja’ posve neprimjereni uzrastima djece kojoj su namijenjeni. Svi nastavnici, odnosno razrednici kao realizatori ‘kurikuluma’ morali bi znati puno više od onoga što su studirali i izvan onoga što spada u njihovu struku. A morali bi, dakako i zaboraviti svoj svjetonazor i savjest. Nastavnik matematike mora biti i sociolog i psiholog i pedagog i liječnik i seksolog. Dojam je, također, kako su sami sastavljači programa pod pritiskom nabacali niz budalaština, nesuvislosti i nejasnoća. Siroti ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović kao da se ograđuje od cijelog posla kad kaže kako je, inače još sugestivnija i eksplicitnija, preporučena literatura jedno, a programi drugo!? Ovaj problem nije, dakako, samo hrvatski. U Austriji, koja ne priznaje institut ‘surogat majke’, vodi se isto žestoka rasprava oko jedne brošure namijenjen djeci od 6 do 12 godina, odnosno njihovim učiteljima u kojoj se, između ostalog, propagira ‘alternativni model obitelji’. Nedavno je ukinut Nordijski rodni institut, koji su skandinavske zemlje financirale s 56 milijuna eura godišnje, a nakon norveškoga dokumentarnog filma ‘Ispiranje mozga’ kojim je na stručnoj razini ismijana rodna teorija kao ideološko šarlatanstvo. Mi hoćemo pošto-poto nekritički preuzimati sve što stiže sa Zapada, preuzimajući time zapadne vrijednosti, ali i civilizacijske otpatke. Ne radi se ovdje o sukobu vjerskog i svjetovnog, kako to zagovornici novog odgoja žele predstaviti, nego o sukobu kreatora novoga svjetskog poretka s moralom shvaćenim kao zdrav razum i prirodno stanje regulirano osjećajem srama kao ljudskom reakcijom na nemoral. Pozivanje na znanost je također samo floskula bez ikakva temelja. Riječ je o pravoj moralnoj revoluciji, gdje dehumanizirani (anti)odgoj, filozofiju nastranosti i zadiranje u intimu manjina želi nametnuti većini u stilu komunističke nasilne ateizacije. Bez pitanja građana, bez pitanja roditelja želi se na mala vrata odgajati njihovu djecu mimo njihovih osjećaja i uvjerenja. Ispada, nažalost, da se naša Agencija za odgoj i obrazovanje i ne bavi ničim doli ideologijom. Osim zdravstvenog odgoja tu je i građanski odgoj koji je jako nalik na teoriju i praksu, ovaj put, doduše, ne samoupravnog socijalizma, nego liberalnog kapitalizma, te ‘proučavanje o holokausta i drugim genocidnim smjernicama’, pri čemu je genocid određen i omeđen vremenom Drugoga svjetskog rata i ne smije se ni s čim sličnim uspoređivati, a izraz ‘genocidne smjernice’(!?) opet zaslužuje posebnu pozornost u svoj svojoj besmislenosti. Kod učenika će se razvijati naročita osjetljivost za prepoznavanje svega što bi ‘moglo dovesti do genocida’ poput nezgodnih pokreta ruke, ‘govora mržnje’ ili ‘homofobije’. Izgleda da će zadatak naših škola u budućnosti, umjesto razvijanja kreativnog mišljenja, biti baš ispiranje mozga. Josip Jović  Slobodna Dalmacija

 

Komentari  

#1 anterokovjadrijevic 2012-12-21 12:55

Bravo šjor Jozo!!

argumentirano, podrobno, inteligentno i borbeno!

Tako se brani naša milenijumska katolička civilizacija, protiv svih mogućih Petih kolona i svih žutih i zelenih vragova!

Da ne širim ovu temu, preuzimam Vaš članak na moj blog OHRANA Semper Paratus!