ponedjeljak, 10. veljače 2014.

Što je ovo: demokracija ili puzajući totalitarizam? (2. dio)




Tihomir Dujmović




Tko će sad Rončeviću nadoknaditi medijima zgaženo dostojanstvo?

S druge strane, upravo je objavljeno da je i u ponovljenom suđenju ministar Rončević oslobođen optužbi iz slučaja „kamioni", kada se tvrdilo da je ukradeno kroz provizije deset milijuna kuna.

Godinama i godinama su mediji i novinari kao pravi lešinari napadali Rončevića pišući tekstove kao presude i postavlja se pitanje što ćemo sada? Tko će mu vratiti zgaženo dostojanstvo, tko će tu vraiti izgubljene godine, kad se kao žigosani kretao gradom?

Koliko je ljudi pljunulo HDZ-u u lice, dok su čitale potjernice iz kojih je vrištalo da je Rončević zgrabio mito u slučaju kamioni?

A taj linč je bio politički dozvoljen, jer u ovoj zemlji za curenje podataka iz istraga nikad nitko nije odgovarao.

Dakle, netko nije dopustio, nego baš sugerirao da se osumnjičeni vrijeđa i sramoti na naslovnim stranicama tiska.

I to je pravna država? I to je neovisno sudstvo?

Slučaj Šegon, koji sada Milanović ipak rasčišćava, već godinama je ignoriran u poreznoj upravi. Već godinama taj Šegon ne plaća davanja državi. I to čovjek koji je u linićevom ministarstvu financija zadužen za disciplinu u naplati poreza!

Ako dužnosnici prolaze bilo kakvu provjeru, bilo je razvidno kad je dolazio na ovu funkciju da se iza njega vuku repovi. I baš takvog ga je Linić uzeo i baš takvog ga je i nakon otvaranja afere branio.

Kako je moguće, da nakon što je kategorički ustvrdio da nema ničega spornog sa njegovim pomoćnikom, da ministar Linić uopće ostane ministar financija, obzirom da je Milanović sada naredio njegovu smjenu?


Može li Linić nakon svega ostati u Vladi?

Kakva je to Vlada u kojoj ministar financija misli dijametralno suprotno od predsjednika Vlade i u isto vrijeme mu se događa da zakone koje priprema uopće ne usuglašava sa ministrom gospodarstva, što se već događalo?

A vidjeti ćete s kim imamo posla, sada kad smo došli zbog prekomjernog deficita pod kišobran Unije.

Jer, sva ta neokomunistička birokratska petljanja, gdje se preljeva iz šupljeg u prazno, Unija je već najavila da neće priznati. Ne možete uzeti novac iz mirovnskog stupa i reći da je to reforma i bolni rez, jer u Bruxellesu misle da od njih radite budalu.

Sad su i druge relacije došle na tapetu: kako je moguće da HAC i njegove dugove držite kao izvanproračunsku stavku?

Sutra će nas vjerojatno pitati zašto novac iz dopunskog mirovinskog sustava uplaćujete u proračun, kad se svugdje u svijetu to uplaćuje u privatne mirovinske fondove, jer je to i jedino smisleno?

Prekosutra će nam pouzdano reći da prestanemo ne zbrajati minuse koje gradovi imaju na svojim računima, jer mi te minuse naime, ne zbrajamo u ukupnom minusu države! Tobože, to su minusi gradova, Vlada s tim nema ništa! A što su dugovi gradova negoli dug države?


Predstečajna nagodba kao legalizacija nezakonitosti?

Sve ovo što gledamo u priči o predstečajnoj nagodbi nije nikakvo spašavanje radnih mjesta, kako se tepa toj operaciji, već jasan dokaz da se u Hrvatskoj zapravo ne može poslovati ako poslujete po zakonu!

Jer, vi kad isplatite plaće i platite davanja na plaće, kad platite porez, uključući i porez na nenaplaćeni prihod, pa platite još i akontaciju poreza na dobit, možete si ispaliti metak u glavu ako ne uspijete naplatiti vlastita potraživanja.

To, da morate moći naplatiti vlastita potraživanja treba vam jamčiti svojim zakonskim mehanizmima sama država, a ona to uporno ne radi.

I ne samo to.

U predstečajnoj nagodbi, kada tražite naplatu vaših potraživanja, ministarstvo financija kada odbije vaše potraživanje kao recimo kooperanta Dalekovoda, de facto vam je onemogućilo da naplatite vaš pošteni rad.

Radili ste sa Dalekovodom ili Nexxe grupom, nisu vam platiti vaše radove, sada je došla predstečajna nagodba i ministartvo financija vam udari pečat da se nećete nikad ni naplatiti ako tako odluči. A stotine i stotine kooperanata ne uspijevaju naplatiti svoja poštena potraživanja jer u spašavanju velikih firmi, u spašavanju velikih banaka i njihovih de facto loših kreditnih plasmana, tako odluči ministarstvo financija.

Zar vam time država ne šalje poruku da zapravo po zakonu ne možete u Hrvatskoj poslovati?

Vi ste, recimo, plaćali sva davanja i sve poreze, ali niste uspjeli naplatiti svoja potraživanja. Netko drugi je isplaćivao plaće, ali milijune kuna poreza nikad nije platio i sada ministarstvo financija naređuje da se takvom oproste dugovi, a vaša potraživanja se ne priznaju.

I tko vam to kaže da se vaša poštena potraživanja ne mogu naplatiti: nitko drugi negoli ministarstvo financija, dakle država! Umjesto da upravo oni budu vaša zaštita, umjesto da upravo oni kao država osiguraju pravo na naplatu potraživanja, država je ta koja vam ih uskraćuje!

Može li perverznije?

Bez temeljitih promjena koje ova vlast ne zna ni nabrojati, Hrvatska država će propasti i postati zemljopisni pojam.

Stotine pitanja na ovu temu će sada uslijediti i stotinu naših smiješnih komunjarskih odgovora.

Zato jer nismo Evropa, zato jer se ovdje evropski ne razmišlja, zato jer smo navikli na tu jeftinu neokomunističku demagogiju,

zato jer nikad ozbiljnog razvoja i nismo imali pa nam je siromaštvo normalno stanje, zato jer nikada slobodnih medija nismo imali, pa se više nitko i ne čudi kad vam uhapse najgledanijeg novinara ili vam pokrenu stečaj jednog od najčitanijih portala!

Ili vam u jeku štrajka uhite vođu štrajka, zbog (lažnih) optužbi starih sedamnaest godina!

Nikakva kozmetika ne može promijeniti ovo trulo stanje,
Hrvatska će bez korjenitih, po sadržaju upravo revolucionarnih promjena ostati laki plijen svjetskih grabežljivaca, a narod će tako iz dana u dan proklinjati državu u kojoj je nesnosno živjeti.

Je li možda to puni i pravi cilj ove destrukcije, da narod zamrzi vlastitu državu? Pa za deset godina bez ikakvog otpora, upravo razdragan pristane na čvrsta regionalna povezivanja?

Tihomir Dujmović
dnevno.hr


Nema komentara: