Repetitio est mater studiorum !
U spomen žrtvama Maršala Tita na Bleiburgu i križnim putovima !
WWW. Semper Paratus
Croatiae.com/Ante Rokov Jadrijević
Sunday, September 19, 2010
Alain de Benoist: KOMUNIZAM I NACIZAM
Alain de Benoist
KOMUNIZAM I NACIZAM
Uvodna napomena:
Benevolentnošću Nakladnika gosp. Zlatka
Hasanbegovića iz Zagreba i urednika Prof. dr. Tomislava Sunića,
počinjemo s objavljivanjem uvodnih dijelova knjige glasovitog i znamenitog
francuskog intelektualca, publicista, esejista i filozofa Alaina de
Benoista, 'glavnog predstavnika francuske „Nove desnice“,
intelektualne struje koja je razvila opsežnu publicističku djelatnost.....bez
kojih se ne može zamisliti duhovni život Pariza i Francuske' (iz predgovora
znamenitog i velikog njemačkog profesora dr. Ernsta Nolte-a, kojega
lijevičarski medijski huškači redovito etiketiraju kao glavnog revizionista
povijesti nacizma i židovskog „Holokausta“ u Njemačkoj - u Europi i u svijetu.
No, 'zub vremena' je već (o)davno nagrizao goleme komunističke laži, s
kojima su nama kao djeci, omladini, i mladim ljudima ucijepili 'pranjem
mozgova' ortdoksni komunistički i judeomasonerijski agitatori i progandisti,
tijekom 45.-godišnje Staljinove i Titove epohe 'Velike laži'...
Knjiga Alaina de Benoista 'Komunizam i
nacizam', osim opširnog predgovora Ernsta Nolte-a (na 9 stranica), sadrži 25
ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeću (1917.-1989.), što je ujedno i
podnaslov te knjige malog fomata, na 156. stanica. Osim toga, ta knjiga sadrži
i brojne fusnote/futnote, koje ovdje neće biti prenijete, nego samo date u
naznakama...
Knjiga se može naručiti direktno kod
Nakladnika gosp. Zlatka Hasanbegovića, najbolje putem njegovog e-maila: zlatko.hasanbegovic@pilar.hr
* * * * * * *
* * * * * * *
1. ogled
Pojava Crne knjige komunizma skupine povjesničara pod
vodstvom Stephanea Courtoisa, u povodu 80. obljetnice Oktobarske
revolucije, potaknula je u Francuskoj, a potom i u drugim zemljama, veliku
raspravu. Djelo, čiji je predgovor trebao napisati Francois Furet, koji
je preminuo nekoliko mjeseci prije izlaska knjige, nastoji putem obavijesti
kojima se danas raspolaže (opaska
A.R.J.: knjiga je na francuskom jeziku tiskana 1998.g., a hrvatsko izdanje
je iz 2005.g.), dati precizan i dokumentiran broj ljudskih
žrtava, žrtava komunizma.
Procjenjuje se da broj žrtava komunizma iznosi 100 milijuna mrtvih, što
je četiri puta više od broja mrtvih koje isti autori pripisuju
nacional-socijalizmu.
Ove brojke zapravo i ne predstavljaju veliko otkriće. Od Antuna
Cilige i Andrea Gidea do Kravčenka, od Borisa Souvarina
do Roberta Conquesta i Solženjicina, mnogi su se autori već
zanimali za sovjetski sustav koncentracijskih logora (Gulaga), i to počevši od
namjerno izazvane gladi, ako ona već nije bila izravno potaknuta od strane
Kremlja. U Ukrajini je od 1921. do 1922. i od 1932. do 1933. godine bilo
isprva pet, a potom šest milijuna mrtvih.
Povjesničari su istraživali i deportacije, i to u razdoblju od 1930. i
1953., tijekom kojih je u Sovjetskom Savezu bilo sedam milijuna ljudskih žrtava
(kulaci, Nijemci s Volge, Čečeni, Ingušeti i drugi narodi Kavkaza), pa sve do
studija milijuna mrtvih u Kineskoj kulturnoj revoluciji i drugdje. Prema
ranijim istraživanjima cijena koju nudi Crna knjiga čini se
prilično mala: Bilo je čak i puno većih procjena glede žrtava (fusnote: dok Stephane Courtois samo u
SSSR-u broj žrtava procjenjuje na 20 milijuna, Zbigniew Brzezinski ih
je.... procijenio na 50 milijuna. Robert Conquest... na 40 milijuna, ne
računajući još i one poginule u Drugom svjetskom ratu.... Dimitri Panin
tvrdi 60 milijuna žrtava, Aleksandar Solženjicin.... govori o 66
milijuna žrtava......).
Zanimljivost knjige je u tome što se oslanja na vjerodostojnu arhivsku
građu, većinom iz Moskve, a koja je danas dostupna istraživačima. Zato brojke
koje se u njoj navode uopće nisu prijeporne, pa je
određeni broj promatrača zaključio da cijena komunizma predstavlja 'najkolosalniji
slučaj političkog pokolja u povijesti' (fusnota Martina Malia, 'The Lesser Evil?', ... 1998.), ili da se istina odsad zasniva na 'onom što predstavlja
najveći, najkrvaviji zločinački sustav u povijesti'. (fusnota Pierre Chaunu-a.... ). Jednako tako, rasprava
se nije toliko vodila oko samih činjenica, koliko oko njihova tumačenja.
Gdje god bili, primjećuje Stephane Courtois, svi su komunistički
režimi 'masovni zločin pretvarali u pravi sustav vlasti'. Stoga
bi iz toga bilo logično zaključiti da komunizam nije ubijao protivno svojim
načelima, već u skladu s njima – drugim riječima, da komunistički sustav
nije bio samo taj koji je činio zločine, nego sustav čija je sama bit bila
zločinačka.
'Odsad više nitko, piše Tony Judt, neće moći dovesti u pitanje zločinačku
narav komunizma' (fusnota: Tony Judt, International Herald
Tribune, 23. prosinca 1997.). Tome se pridružuje
činjenica da je komunizam ubijao mnogo više nego nacizam, da je ubijao mnogo
dulje te da je počeo ubijati prije njega.
'Metode koje je stvorio Lenjin, a
usustavio Staljin i njemu slični, piše Courtois 'ne samo da podsjećaju na
nacističke metode, nego su njima često i prethodile'. Samo ta činjenica,
dodaje on, potiče na 'usporedna promišljanja o sličnosti režima koji je od
1945. smatran najzločinačkijim režimom stoljeća i komunističkog sustava, koji
je do 1991. sačuvao svoju međunarodnu legitimnost, koji je u nekim
državama i danas na snazi i ima svoje pristaše po cijelom svijetu'.
Upravo je autor tih dvaju pitanja potaknuo raspravu. Pomisao da bi se
komunizam moglo smatrati apsolutno zločinačkim sustavom, i po svemu sudeći
ugnjetačkim, i dalje nailazi na žestok otpor. To proizlazi iz moguće
usporedbe komunizma i nacizma. Budući da je nastojao približiti ta dva
pojma, Stephanea Courtoisa su žestoko napali autori koji su o njegovoj
knjizi govorili kao 'intelektualnoj prijevari' i 'promidžbenom činu' (Gilles
Perrault), 'poistovjećivanju' (Jean-Marie Colombiani), 'daru
poklonjenom Nacionalnoj fronti u trenutku procesa Papon' (Lilly Marcou),
'groznoj proračunatosti velikog trgovca' (Daniel Bensaiid), 'ideološkom
pamfletu' (Jean-Jacques Marie), 'prijevari' (Maurice Nadeau),
'nijekanju povijesti' (Alain Blum), pa čak i o 'negacionizmu' (Adam
Rayski).
Pritom je znakovita činjenica da se Stephaneu Courtoisu zamjeralo što
je napisao da je 'smrt od gladi djeteta ukrajinskog kulaka koji je namjerno
natjeran u bijedu od strane staljinističkog režima, jednaka smrti od gladi
židovskog djeteta u varšavskom getu, koga je na glad natjerao nacistički režim'.
Može se pomisliti kako zapravo i nije skandalozna ta rečenica, već sama
činjenica da se o njoj može raspravljati.
Philippe Petit je išao dotle da je napisao da 'niti
svi mrtvi nisu jednaki' (Philippe
Petit, Marianne, 10. studenoga 1997.). Međutim,
nije precizirao mjerila za prosudbu koja bi omogućila razlikovati žrtve prvog i
drugog reda. Već sama činjenica da je danas još uvijek potrebno razjašnjavati
što zločin čini zločinom, ili pokazati da su sve žrtve jednake, puno govori o
duhu vremena.
(obrada teksta za ovaj blog, A.R.J.,
19. sept./rujna 2010.)
Nema komentara:
Objavi komentar